Kažu..piši, a ja ne mogu
Kako da pišem kad nemam snage,lakše mi pričati jer osjećaji se vide.
Pa evo,naćulite uši
Dugo sam čekala taj dan,da opet dođe ,da bude kao i prije. Prije toga bolnog doviđenja
I eto ga, polako dolaze, i on i ona.
Napokon ju ugledah.
Osmjehnu joj se
Došla je tiho, pokucala na vrata, hladna i tamna
Ta još jedna Zima
Kiša, vjetar, njen početak lagan
Pomislih, još šanse imam, prevarih se
Pustila je svoje suze, suze hladnoće i boli,tiho su pjevale svoju pjesmu, a ja sam znala .. da, traže mene
Ušla je u mene, uzela mi dušu , pretvorila u sebe
Govorila je 'Moja si ne dam te nikome', pokušavah se oduprijeti ali sama ne uspjeh
Gledam sve, sa hladnoćom vanjskom,a krv mi poput lave žari.
Svaka pahulja me hladi.
Stojim.obasjana.stojim u bijeloj košulji na tankom pokrivaču
Širim ruke, stapam se sa malim kristalima koji tiho lete
I čekam zvuk..zvuk koji para zrak.zvuk koji je sve, zvuk koji odzvanja
Trgnuh se..stojim i čekam.drugi.treći.peti..
Čekam da mi piše čestitku da izbaci iz mene zimu koja me obuzela.
Čekam,osjetim.
Boli padam ničice, padam na leđa ostavljam trag u snijegu
Kapljice crvene slikaju sliku mene..
Krv..tragovi..boli
Ušla je, još dublje
Obuzela me cijelu
Ne postoji više ništa, samo hladna bol u tijelu
Otišla je, bez pozdrava, otišla je a ja sam sama.
Čekam da opet dođe
Da budem nasmijana
Autor - član foruma
