ART - na malo drugačiji način

[justalogic]

S apstrakcijom se susrećeš na svakom koraku, svaki dan, mnogo češće nego što misliš.
Sposobnost apstraktnog razmišljanja je ugrađena u svakog čovjeka od malih nogu.

Npr. brojevi:
Dijete od 3 ili 4 godine razumije koncept broja.
Uopće ga ne smeta to što brojevi ne postoje, i što su potpuna apstrakcija.
Vremenom to postane toliko normalno da sam siguran da postoji nemali broj ljudi koji je uvjeren da brojevi postoje.

[palis]

Ti kažeš da u umjetnosti gubiš samoga sebe, a ja kažem da se pronalaziš.

Kako nešto može prikazati "tebe", ako to nisi napravio upravo ti?

Upravo zato što je Picasso slikao na sebi svojstven način (kao i Dali), možemo reći da su drukčije gledali na svijet.
Da i ti gledaš na svijet poput njih, od malena bi slikao poput njih, te imao jedinicu iz likovnog.

Ako si žene na taj način prvi puta vidio kada si ugledao takvo djelo, onda ne možemo govoriti o tome kako si se pronašao u apstraktnoj umjetnosti, već da ti je ta umjetnost otvorila nove vidike.
Ništa više.
Jer to nisi ti - to je Salvador Dali.
Ti si ženu u osnovnoj školi crtao kao Igor, ne kao Pablo.

]Da se razumijemo - to što je on slikao je drukčije i zato je zanimljivo. Zanimljivo je jer kada oči vide ovog konja -  mozak kaže "oh, još jedan konj"




A kada oči vide ovog konja - mozak kaže "WTF"




I tu je jedina razlika.
Volimo apstraktno jer mozak takve informacije procesira na drugačiji način, a učinak na osjetila je otprilike jednak onome kada odeš na posao autom, ali izabereš drukčiji put.
Mozak voli nepoznato. Mozak voli apstraktno.

Ja, kao osoba se ne nalazim u tome, ali mi se dopada osjećaj ugode koji proizvodi mozak dok procesuira nepoznato.

I zato kažem da se ne nalazim u apstraktnoj umjetnosti, iako uživam dok mi se mozak opušta i upija nove informacije.

ma kakvi, ne moze mi dosaditi motiv konja na fotografijama.

[justalogic]

ma kakvi, ne moze mi dosaditi motiv konja na fotografijama.

Motiv konja ti možda ne može dosaditi, ali ovo je kobila.

P.S. Citiraj samo ono potrebno, ovako radiš topik nepreglednim

[Igor_ZG]

JL > i ponovo se slazem s tobom. Vjerovatno mozak izlučuje slične kemijske spojeve kada s 30 godina gledaš apstraktnu sliku, poput onih dok si kao dijete pokušao shvatiti gdje žive "mali ljudi" iz televizora. Kako čovjek stari tako je sve manje onoga što mu je apstraktno - od NLO-a na Youtubeu, preko pregaženog čovjeka na ulici. Upravo zato što smo otvrdnuli na "svakodnevno apstraktno", mozak počinje disati punim plućima tek kada nešto ne može odmah protumačiti, memorirati i pospremiti u ladicu.

Smatram da radi toga započinje fascinacija apstraktnom umjetnošću.

[robinja]

Koji je od nas u pravu?
Jedan ti se može sviđati, drugi ne, treći tako-tako, ali koji je u pravu?

Kojem god umjetniku da se prikloniš, izgubio si samoga sebe - ako je o apstraktnoj umjetnosti riječ.

Disclaimer: gore napisano je MOJE mišljenje

Koja umjetnost nije apstrakcija?

Kao što sam naveo u uvodnom postu, umjetnost ne može biti prirodna.
Ti kažeš da u umjetnosti gubiš samoga sebe, a ja kažem da se pronalaziš.

Umetnost se deli na objektivnu i subjektivnu umetnost.
Objektivna umetnost je cista matematika. 

(ako treba, dodatno cu pojasniti razliku, vec smo pisali o tome).

[justalogic]

Umetnost se deli na objektivnu i subjektivnu umetnost.
Objektivna umetnost je cista matematika. 

(ako treba, dodatno cu pojasniti razliku, vec smo pisali o tome).

Nisam čuo za tu podjelu, molim te pojasni.

[Sunsmile]

Koji je od nas u pravu?
Jedan ti se može sviđati, drugi ne, treći tako-tako, ali koji je u pravu?

Kojem god umjetniku da se prikloniš, izgubio si samoga sebe - ako je o apstraktnoj umjetnosti riječ.

Disclaimer: gore napisano je MOJE mišljenje

Ja imam drugačije mišljenje. Ne postoji "pravo", ne postoji "krivo". Nije umjetnost stranka da joj se prikloniš ili ne. Ona je da se u njoj uživa, da potakne na razmišljanje (bilo kakve vrste), da obogati.

Ne vidim da se ikako može izgubiti sebe - može se samo otkriti sebe.


"Kako nešto može prikazati "tebe", ako to nisi napravio upravo ti?
Upravo zato što je Picasso slikao na sebi svojstven način (kao i Dali), možemo reći da su drukčije gledali na svijet.
Da i ti gledaš na svijet poput njih, od malena bi slikao poput njih, te imao jedinicu iz likovnog." - Igor

Ti ne moraš imati talent i sposobnost da izraziš ono što imaš u sebi bilo kroz slikanje ili pisanje. Ali to ne znači da nemaš to u sebi. I u mnogome stvorenom od drugog možemo se pronaći i prepoznati. Često.
Gledanje na stvar istim očima ne znači odmah da imamo isti izričaj.

Da ne naglašavam, ali ipak - ovo je moje mišljenje.

[mala_subica]

Bila sam u Daliovom muzeju prije 10ak godina, totalno opčinjena njime. Danas više nisam, ok tip je fascinantan ali to je otprilike to. Nije ni čudo da se našao na BDSM  forumu kad je bio trknut, kao i mi. Pošto mene više toliko ne opčinjava, nisam ni više toliko trknuta, jel? 

[Sunsmile]

Bila sam u Daliovom muzeju prije 10ak godina, totalno opčinjena njime. Danas više nisam, ok tip je fascinantan ali to je otprilike to. Nije ni čudo da se našao na BDSM  forumu kad je bio trknut, kao i mi. Pošto mene više toliko ne opčinjava, nisam ni više toliko trknuta, jel? 

Trknuti, udružimo se!

Meni je Dali jako zanimljiva ličnost, ali sam sasvim fascinirana i njegovim muzejom i njegovim radovima.

[Igor_ZG]

Biti fasciniran neobičnim - jer si običan - nije ništa loše. Ali biti fasciniran neobičnom osobom i pronalaziti sebe u tuđim citatima i djelima nije ništa drugo nego gubiti sebe, odnosno svoje "ja".

Ako se ne znaš izraziti - ne znači da si izgubljen, ali pronaći se u nečijem iskrivljenom pogledu na svijet (ako govorimo o apstraktnoj umjetnosti) i biti fasciniran nekakvom slikom te uzdizati umjetnika i njegova djela do nebesa - nema smisla. Nećeš se pronaći ako ćeš živjeti po okvirima koje je netko zadao. Zapravo kada govorimo o apstraktnoj umjetnosti i dalje živiš u okvirima, jer na iste predmete ovaj puta gledaš umjetnikovim očima.

[justalogic]

Biti fasciniran neobičnim - jer si običan - nije ništa loše. Ali biti fasciniran neobičnom osobom i pronalaziti sebe u tuđim citatima i djelima nije ništa drugo nego gubiti sebe, odnosno svoje "ja".
...

Uopće ne kužim tu priču o "gubljenju" sebe.

Jednom užasno davno, prije valjda 20 godina sam s frendicom u 3 ujutro gledao monografiju Van Gogh-a pod neonskom uličnom rasvjetom.
I mogu ti reći da sam vidio upravo ono što je naslikao, koliko god bilo "pomaknuto" od realnosti.
To je "switch" koji moraš doživjeti da bi u potpunosti mogao uživati u umjetnosti.

Jak ego je u tome sigurno prepreka.
Slično kao što je daleko teže hipnotizirati osobu s jakim egom - to zna svatko tko se bavio hipnozom.

Ja se u umjetnosti pronalazim - a ne gubim - i zato je volim.

[Asfodel]

Bila sam u Daliovom muzeju prije 10ak godina, totalno opčinjena njime.

Mislim da sam i ja bila, ako je to ono sve u rodnom mu Figuerasu. No ja se i dalje iznova divim radovima. Nadrealizam je općenito my cup of tea

[robotron]

 
I ja sam bila prije nekih 15-20 god,dakle trknuta udruga stižem  :belj:.

[Sunsmile]

Biti fasciniran neobičnim - jer si običan - nije ništa loše. Ali biti fasciniran neobičnom osobom i pronalaziti sebe u tuđim citatima i djelima nije ništa drugo nego gubiti sebe, odnosno svoje "ja".

Ako se ne znaš izraziti - ne znači da si izgubljen, ali pronaći se u nečijem iskrivljenom pogledu na svijet (ako govorimo o apstraktnoj umjetnosti) i biti fasciniran nekakvom slikom te uzdizati umjetnika i njegova djela do nebesa - nema smisla. Nećeš se pronaći ako ćeš živjeti po okvirima koje je netko zadao. Zapravo kada govorimo o apstraktnoj umjetnosti i dalje živiš u okvirima, jer na iste predmete ovaj puta gledaš umjetnikovim očima.

Ako si fasciniran neobičnim, običan si? Ne kužim, ili je to samo opcija? Od nekoliko?
Pronalaziti sebe u bilo čemu i bilo kome nije nikakvo gubljenje sebe, nego upravo suprotno, traženje sebe. To ne znači kopiranje tuđih misli, djela. To znači dotaknutost nečim što je iz drugog izašlo. I samim time što nas je dotaknulo, može i da nam pomogne da vidimo i/ili dođemo i/ili spoznamo (više) sebe.

Apstrakcija - iskrivljen pogled na svijet? Zar nije samo pogled na svijet, lišen želje za određenim, konkretnim iz vanjskog svijeta, zar nije samo pogled na svijet iznutra? Zašto nema smisla biti fasciniran nečim - slikom, pjesmom, romanom....?
Nema tu zadanih okvira, to je izraz njih samih. Mi gledajući stvaramo opet svoj jedinstveni izraz.

[GospodarBgd]

To je takođe ono što tražimo i pronalazimo u drugima i oni u nama. Jer mi u drugima pre svega prepoznajemo sebe, upoznajemo se videći se kroz druge.

Život je umetnost.