Ti kažeš da u umjetnosti gubiš samoga sebe, a ja kažem da se pronalaziš.
Kako nešto može prikazati "tebe", ako to nisi napravio upravo ti?
Upravo zato što je Picasso slikao na sebi svojstven način (kao i Dali), možemo reći da su drukčije gledali na svijet.
Da i ti gledaš na svijet poput njih, od malena bi slikao poput njih, te imao jedinicu iz likovnog.
Ako si žene na taj način prvi puta vidio kada si ugledao takvo djelo, onda ne možemo govoriti o tome kako si se pronašao u apstraktnoj umjetnosti, već da ti je ta umjetnost otvorila nove vidike.
Ništa više.
Jer to nisi ti - to je Salvador Dali.
Ti si ženu u osnovnoj školi crtao kao Igor, ne kao Pablo.
Da se razumijemo - to što je on slikao je drukčije i zato je zanimljivo. Zanimljivo je jer kada oči vide ovog konja - mozak kaže "oh, još jedan konj"
A kada oči vide ovog konja - mozak kaže "WTF"
I tu je jedina razlika.
Volimo apstraktno jer mozak takve informacije procesira na drugačiji način, a učinak na osjetila je otprilike jednak onome kada odeš na posao autom, ali izabereš drukčiji put.
Mozak voli nepoznato. Mozak voli apstraktno.
Ja, kao osoba se ne nalazim u tome, ali mi se dopada osjećaj ugode koji proizvodi mozak dok procesuira nepoznato.
I zato kažem da se ne nalazim u apstraktnoj umjetnosti, iako uživam dok mi se mozak opušta i upija nove informacije.